U prethodnom smo blogu pisali o našim vrijednim stipendistima koji su s nama započeli suradnju u akademskoj godini 2020./2021. Danas ćemo ispitati novu turu stipendista, one iz godine kasnije, a to su Toni Ivanković, Mario Sabo, Matej Šarčević i Roko Erceg.

Dok je prethodna skupina dijelila isti fakultet, skupina stipendista iz akademske godine 2021./2022. ne dijeli niti isti grad.

Toni (24) je bio student zagrebačkog FER-a, Roko (25) Fakulteta primijenjene matematike i informatike, a Mario i Matej (28) bivši su studenti FERIT-a.

Što je njima značila stipendija i kako je utjecala na njihovo studiranje? Najbolje će nam reći sami.

Nitko neće odbiti dodatne novce, no što je točno tebe potaknulo na prijavu za stipendiju?

Roko: Dodatni novci 😅 Mario: Osim novca, privukla me mogućnost mentoriranja kroz cijelo trajanje stipendije.

Toni, ti si jedini student koji nije s osječkog fakulteta. Kako to da si se prijavio za stipendiju osječke tvrtke? Jesi li se oduvijek htio vratiti raditi u Osijek?

Toni: Iskreno, povratak u Osijek nije mi bila prva ideja. U Zagrebu sam se odlično snašao i, da nije Mona, vjerojatno bih tamo i ostao – nisam jedan od onih kojima je Zagreb zagušujuć i prevelik. Ipak, sredinom studija vidio sam oglas za stipendiju i zaključio da je to odlična prilika. Bez obzira na to što bi to značilo preseljenje nazad u Osijek, o Monu sam čuo samo dobre stvari, što me uvjerilo da vrijedi pokušati. I, koliko god sam pretkraj fakulteta bio nesiguran jer je preda mnom bila velika promjena (ponovno preseljenje, i to ovaj put u manji grad), nakon nekoliko mjeseci u Osijeku puno sam mirniji i potpuno sam zadovoljan smjerom u kojem se ovdje razvijam.

Kakve je promjene u tvojem studentskom životu unijelo primanje Monove stipendije? Jesi li imao još kakvih benefita od toga što si stipendist, i jesti li ih koristio?

Roko: Primanje Monove stipendije omogućilo mi je da se tijekom studija u potpunosti posvetim fakultetskim obavezama, bez brige o financijama. Nisam morao razmišljati o dodatnim poslovima kako bih financirao putovanja ili hobije. Također, znao sam da me nakon faksa čeka posao u struci – jedna briga manje u završnim godinama studiranja.

Matej: Primanje Mono stipendije olakšalo je moj studentski život jer nisam morao brinuti o financijama, pa sam se mogao dodatno fokusirati na učenje i završetak fakulteta. Osim financijske pomoći, kao stipendist imao sam priliku pohađati praksu u Monu, koja me dodatno pripremila za početak rada nakon završetka fakulteta. Čak i nakon završetka prakse, mentorica i dalje prati razvoj stipendista i pomaže pri daljnjem učenju. Još jedan benefit koji Mono nudi je sumentoriranje na završnim i diplomskim radovima, što je od velike pomoći kada se naiđe na bilo kakve probleme prilikom pisanja ili izrade rada.

Toni: Prvi i osnovni benefit bio mi je novac koji dobivam. Iako bih i bez stipendije imao dovoljno za život jer imam sreću da su me roditelji mogli uzdržavati tijekom studija, stipendijom sam mogao biti više financijski neovisan, pa sam bezbrižnije mogao uštedjeti za putovanja, izlaske i slično. Osim novca, tu je bila i manja briga na kraju studija jer sam znao da me čeka siguran posao. Iako vjerujem da bih posao pronašao i samostalno, traženje posla uvijek je stresan proces i drago mi je da sam ga zasad mogao zaobići. A posebno bih istaknuo kako sam tijekom studija u više navrata tražio i dobio odlične savjete od ljudi iz Mona oko svega što me zanimalo i tako sam mogao biti u toku sa stvarima koje se stvarno koriste u industriji.

Znali ste da po završetku studija imate siguran posao. Za usporedbu s vremenom kada ste potpisali stipendije, stanje u IT-ju se značajno promijenilo pa je mladima bez iskustva, čak i s diplomom, sve teže pronaći posao. Jeste li možda osjetili to među svojim kolegama? Je li dogovoren posao na koji način pružao dodatnu sigurnost?

Matej: roz razgovor s kolegama primijetio sam da se situacija dosta promijenila u odnosu na vrijeme kada sam počeo primati stipendiju. Prije koju godinu lakše je bilo doći do zaposlenja bez iskustva, što danas više nije slučaj. Tim više sam zahvalan što sam odabran kao jedan od stipendista, jer mi je dogovoreni posao pružao dodatnu sigurnost i znao sam da ću imati priliku odmah nakon fakulteta. Zbog toga nisam morao brinuti o tome kako ću naći posao nakon diplomiranja te sam se mogao dodatno fokusirati na proučavanje tehnologija koje ću koristiti na svome poslu, čak i prije nego sam počeo raditi.

Mario: U vrijeme kada sam ja diplomirao, nisam imao osjećaj da je problem pronaći posao i većina mojih kolega je pronašlo posao bez problema, dosta njih i prije diplomiranja. S obzirom na to nisam imao neki strah da neću pronaći posao ako ne dobijem stipendiju, ali svakako mi je pružilo neku sigurnost jer nisam više o tome morao razmišljati.

Već ste neko vrijeme Monovi zaposlenici, koliko točno? Na čemu trenutno radite? Ima li nešto što vam je posebno zanimljivo u vašem opisu posla?

Roko: Zaposlen sam u Monu godinu i tri mjeseca, trenutno radim kao backend web developer na aplikaciji namijenjenoj veterinarskim klinikama. Posao je dinamičan i izazovan, a posebno mi se sviđa rad u okruženju iz kojeg mogu puno naučiti. Imam priliku surađivati s izuzetno pametnim i iskusnim kolegama. Toni: Trenutno u Monu radim puna 4 mjeseca. Možda se čini kratko, ali mislim da sam se stigao snaći i dobiti dobar dojam o dinamici i prilikama koje imam ovdje. S obzirom na to da sam završio smjer Data Science, želja mi je bila raditi nešto vezano za svoju „užu struku“. Jako sam zadovoljan što sam upravo to imao priliku i dobiti jer radim na projektima poslovne inteligencije (BI). Ukratko, slažemo dashboarde firmama koje trebaju brz i lak uvid u velike količine podataka. A za složiti dashboard treba te podatke pronaći, očistiti, preoblikovati… Treba puno snalažljivosti kako napraviti da proces bude brz i točan i da rezultat bude koristan. Posebno mi je zanimljivo što je svaki projekt, pa i svaki zadatak na projektu unikatan. Svaki klijent je priča za sebe i potrebno je biti prilagodljiv različitim zahtjevima. Ja volim dinamične poslove u kojima uvijek mogu nešto novo naučiti, tako da mislim da je ovo odličan pogodak za mene. Osim toga, ima i puno prostora za inovacije i rad s modernim tehnologijama, što mi je također veliki plus.

Matej: U Monu sam otprilike već dvije i pol godine. Trenutno radim kao full stack developer na jednom od projekata unutar firme, gdje sam zadužen za razvoj novih funkcionalnosti i poboljšanje postojećeg sustava. Zanimljive stvari vezane za posao koji obavljam su to što imam priliku raditi s raznim tehnologijama, unaprjeđivati korisničko iskustvo, te rješavati komplicirane probleme i vidjeti konkretne rezultate.

Mario: Trenutno radim kao backend developer na jednom velikom i izazovnom projektu. Uvijek je zanimljivo tražiti, smišljati i razrađivati rješenja za neke izazovne probleme.

Prije nego ste se službeno zaposlili, jeste li već na koji način radili na projektima u Monu? Jeste li smatrali da ste po završetku faksa spremni započeti s radom?

Mario: Znao sam da je rad na stvarnim projektima nešto potpuno drugačije od svega s čime sam se do tada susreo, ali isto tako sam znao da se od mene niti ne očekuje da ću biti koristan od prvog dana i da će se još neko vrijeme potrošiti na mentoriranje i uvođenje u projekt. Toni: Tijekom studija imao sam slobodne ruke samostalno raditi na stvarima koje su me zanimale, a prilika je bilo jako puno, tako da sam se sâm „držao zaposlenim“. Ali, kao što sam već spomenuo, od Mona sam mogao dobiti savjet kad god sam ga trebao i to mi je bilo izrazito korisno. Na kraju faksa računao sam na to da sam spreman početi raditi jer sam imao priliku raditi na puno praktičnih zadataka i projekata i na samom faksu, ali i pored faksa – na raznim akademijama i studentskim poslovima. Naravno da sam bio malo nervozan prije prvog dana, ali kad sam došao na posao shvatio sam da imam znanja za snaći se s većinom stvari koje vidim, a ono što ne znam, naučim ili dobijem pomoć. Nitko ne očekuje da znaš sve od A do Ž, nego da znaš dovoljno da se snađeš kad dobiješ novi problem, bar je to moja vizija. Uostalom, naša struka toliko se brzo mijenja da je nemoguće sve znati, nego je najbitnije znati se snaći i reagirati na promjene. Što se tiče faksa, mislim da je jako bitna širina znanja koju sam dobio. Zanimljivo mi je da od svih predmeta koje sam slušao, na početku sam puno znanja koristio iz nekih predmeta koje sam slušao „usputno“. Naravno da bez znanja iz „glavnih“ predmeta ne bih mogao. Ali na faksu nisam mogao očekivati da će mi predmet o dizajnu biti pretjerano koristan, a ta znanja su mi na kraju iznimno važna za izradu dashboarda i odluku što staviti na njega i gdje. Snašao bih se nekako i bez toga, ali mislim da s većom širinom mogu napraviti kompletniji i kvalitetniji posao.

Jeste li oduvijek znali da se ovime želite baviti? Koji dio svojeg posla najviše volite?

Mario: Znao sam da se želim baviti programiranjem još od osnovne škole. Najviše volim rješavati probleme i što sa svakim rješenjem, uz suradnjom sa iskusnijim kolegama osjetim napredak u svom znanju i mogućnostima.

Roko: Još u srednjoj školi otkrio sam da mi programiranje ide prilično dobro, ali ni pred kraj srednje škole nisam bio potpuno siguran da će to biti moj karijerni put. Danas mi je jedan od najzanimljivijih dijelova posla debuggiranje – otkrivanje bugova i analiziranje uzroka njihovog nastanka. Volim taj detektivski dio – kopanje po kodu i lov na bugove uvijek su mi zanimljivi. 🕵️ Matej: Oduvijek sam znao da se želim baviti nečim vezanim za IT, ali bilo je izazovno odlučiti u kojem smjeru točno želim ići. Tek po dolasku na fakultet sam shvatio da se želim baviti programiranjem. Kod svoga posla najviše volim to što nije monoton i što je svaki dan drugačiji. Uvijek postoji nova prilika za učenje, novi izazovi u smislu kreiranja novih funkcionalnosti ili popravljanja postojećih.

Koje biste tri stvari vezane uz primanje ove stipendije izdvojili kao najkorisnije za vas, vaše studiranje i generalno budućnost u IT-ju?

Matej: Osiguran posao nakon završetka fakulteta, Financijska podrška, Stručno mentoriranje Toni: Za vrijeme studija, meni je najviše značio osjećaj samostalnosti koji sam stipendijom dobio. Nakon toga, meni je stipendija značajno utjecala na planove jer sam se vratio u Osijek. To inače vjerojatno ne bih napravio, ali sada kad jesam, puno sam zadovoljniji nego što sam očekivao. Ne samo s gradom, koji sada gledam drugim očima nego kao dijete, nego i s firmom. Da nije bilo stipendije ne znam bih li završio tu gdje jesam, a iznimno sam sretan da sam došao raditi na mjesto gdje voditelja više gledam kao mentora nego šefa, koji uvažava moje mišljenje i s kojim mogu dati najbolje od sebe. Mislim da je to danas rijetkost, a ako na to nadodamo i priliku za rast i inovacije, stipendija me je bez sumnje dovela na izvrsno mjesto.

Roko: Financijska sigurnost, osiguran posao, mogućnost napretka