Prakse su u Monu već ustaljena praksa. Pun intended.

Svake se godine održe minimalno tri ciklusa praksi tijekom kojih pružamo priliku ne samo za učenje i usavršavanje znanja koje su studenti stekli na fakultetu, već po završetku nudimo i zaposlenje i ostanak u Monu.

Tako se svake godine i možemo pohvaliti velikim brojem novih zaposlenika koji su došli upravo putem prakse.

A kako nam tim putem nerijetko dolaze neki od najboljih zaposlenika, svake se godine ponovno odlučujemo za nove cikluse, nove studente i nove prilike za učenje. Studenti koji dođu obično nisu odmah spremni za rad, no, često, ono što im nedostaje da bi bili spremni je upravo tih intenzivnih mjesec dana rada na projektima - time uspješno nadopune ono što su godinama učili na fakultetu.

Izvrsno mjesto za početak, ali i za ostanak.

U prethodnom smo blogu čuli Martinu, kojoj su i praksa i zaposlenje bili novo iskustvo, svježe u sjećanju. Za razliku od Martine, Mateo Dubinjak (25) ima nešto dužu povijest s Monom, a svoju je praksu odradio prije više od dvije godine. Zato dijelimo i njegovu priču - iz perspektive sada već poprilično iskusnog fullstack developera.

Što je njega potaknulo na prijavu za praksu u Monu, te davne 2021. godine, obilježene pandemijom? Kako je funckioniralo slušanje predavanja dok cimer sjedi u sobi iza njega? Zbog čega je i danas s nama? Što najviše voli u svojemu poslu? Što govori studentima kada nas predstavlja na događajima?

Mateo Dubinjak

Mateo, krenimo s osnovama - reci nam ukratko nešto o sebi.

Ukratko rečeno, moje puno ime je Mateo Dubinjak i radim kao fullstack developer za Mono otprilike dvije godine i par mjeseci. Van posla volim biti što aktivniji, bio to odlazak u teretanu ili neka sportska rekreacija, najčešće nogomet, ali ponekad se zalomi i koji meč odbojke.

Volim učiti o novim stvarima, jako je širok spektar stvari koje me zanimaju tako da to mogu biti činjenice iz opće kulture, neka nova vještina ili čak glupi fun factovi koji nikome u životu nisu potrebni.

Od pilota, do arhitekta, do - konačno - developera

Je li programiranje oduvijek bilo nešto čime se želiš baviti? Kada si se u tome pronašao?

Kao i svaka osoba, slika toga što želim raditi se podosta mijenjala, od želje da budem pilot kao dijete, arhitekt kao osnovnoškolac pa sve do zanimacije za programiranjem već u srednjoškolskoj dobi. Tek na fakultetu sam definitivno odlučio da ću se početi i baviti time, tako da mi je posao fullstack developera u Monu ujedno i prvi pravi posao, ako isključimo manje studentske poslove koje sam odrađivao tijekom svog studija.

Mateo Dubinjak

Koji točno dio tvojega trenutnog posla ti je najzanimljiviji? U čemu možeš posebno iskoristiti neke svoje talente i vještine?

Od svih dijelova ovog posla definitivno bih izdvojio učenje novih stvari, na kraju korisnih ne samo u svrhe projekta nego i za širenje znanja i vještina koje danas sutra mogu poslužiti i van posla, ali i za napredak karijere.

Da se vratimo na samu praksu. Kako i zašto si se odlučio prijaviti baš u Mono? Što si htio ostvariti tom praksom?

Tada, 2021. godine, većina je većih firmi u Osijeku bila okrenuta mobilnim tehnologijama, što me i nije previše zanimalo. Mono je bila jedna od rijetkih firmi u Osijeku koja prvenstveno koristi .NET za razvoj svojih aplikacija, a meni se za vrijeme studija svidjelo raditi s programskim jezikom C#, tako da izbor i nije bio težak.

Jesi li očekivao i zaposlenje? Zbog čega si se odlučio ostati raditi u Monu, što te osvojilo?

Čak i jesam, ali nisam mislio da ću moći početi raditi istog trenutka kao student, a na kraju se ispostavilo da je to itekako bilo moguće.

Ostanak u Monu nije bio ni upitan poslije svega navedenoga u ovom intervjuu, želja za napredovanjem i prilika za istim je upravo to što me na kraju i osvojilo.

Tvoja je praksa bila nešto drugačija jer se odvijala u vrijeme pandemije. Kako je sve funkcioniralo? Koliko vremena dnevno si provodio za potrebe prakse?

Nismo prisustvovali predavanjima fizički nego smo ih imali organizirana putem video poziva, rekao bih Teamsa ili Zooma, ali mislim da nije ni bitno. Svaki dan bismo imali uvodno predavanje, a zatim i dodatno vrijeme kada smo mogli ispucati sva pitanja koja smo imali.

Poslije smo osmislili i projekt koji smo radili do kraja prakse, dok nam je mentorica Jelena Tufeković uvijek bila tu na raspolaganju za bilo kakva pitanja, bila pametna ili pak manje pametna. Vremenski bih rekao da sam provodio oko 8h dnevno za potrebe prakse, nekad manje, nekad više, ali tu je negdje ta sredina.

Mateo Dubinjak

Kako ti je praksa utjecala na studiranje? S obzirom na to da si nakon odrađene prakse ostao raditi preko studentskog ugovora, kako ti je to utjecalo na završetak fakulteta?

Sva naša predavanja su bila online, dosta ih je bilo snimljeno pa smo ih mogli odgledati kad god, dosta je drukčije funkcioniralo sve to skupa za vrijeme korone, nismo imali čak ni kolokvije. Tako da je početak bio dosta lagan, ali kad su krenuli ispiti i pisanje diplomskoga malo se morala zagrijati stolica i svo troje odraditi kako treba s tim raspoloživim vremenom. Ali obavilo se, stiglo se, a, što je najvažnije, na kraju i isplatilo.

Usklađivanje ispita, pisanja diplomskog i rada u firmi bilo je zahtjevno, no sav se trud na kraju isplatio.

Kako je tekao tvoj proces prilagodbe na novi posao nakon odrađene prakse? Smatraš li da bi ga jednako mogao odrađivati i da nisi odradio tih intenzivnih pet tjedana?

Radio sam na otprilike pola radnog vremena kao student. Iako sam naučio neke osnove na praksi, čekalo me još puno toga za naučiti kada sam počeo raditi na projektu.

Kolege su mi pomagale u cijelom procesu učenja i malo pomalo sam širio svoje znanje.

Proces učenja traje i dan danas, a u ovom poslu nikad i ne staje, što i nije loše s obzirom na to da sam tip osobe koja voli nova saznanja.

Na kakvim si sve projektima do sada radio? Što ti je bilo najzanimljivije? Što bi u budućnosti volio raditi?

Do sada sam radio na dva projekta. Prvi uopće nije bio sličan ovom drugome na kojem sam trenutno. Svaki od njih ima zanimljivih i manje zanimljivih aspekata, zavisi na čemu se u kojem trenutku radi i koju svrhu to ima.

Najzanimljivije mi je uvijek bilo raditi na nečemu što će obični narod, odnosno korisnici koristiti, a da će im to ubrzati i olakšati rad s čime god to bilo, učiniti cijelo iskustvo intuitivnijim za korištenje, i uvesti neke novine u aplikaciju koje će tome pripomoći.

Što se tiče budućnosti, ona se formira s obzirom na uloženi trud i iskorištene prilike, tako da to još preostaje vidjeti 😉.

Jedan si od redovnih osmijeha na štandovima Mona na razno-raznim događajima gdje potičeš nove mlade nade da nam se prijave, tako da ćemo pretpostaviti da bi praksu i rad u Monu preporučio i drugima. Što im točno imaš za reći?

Mislim da sam okvirno već dočarao kako cjelokupno iskustvo izgleda. Moja praksa je bila malo drukčija od ostalih, ali to jedino znači da je sada, kada nema korone, još bolja.

Želja za učenjem, novim saznanjima i motivacija najbolji su orijentir toga što želite raditi.

Ako isto osjetite i prema ovoj branši posla, onda bi rekao da je to ipak to za početak uspješne karijere.

Želiš nam se pridružiti?

Ako si i sam/a student ili studentica, a misliš da bi svojim znanjima i vještinama bio/bila izvrstan dodatak našemu timu, onda jedva čekamo da nam se javiš!

Ako imaš tu želju, ali misliš da možda ipak nemaš dovoljno znanja, onda je idealan odabir za tebe jedna od naših studentskih praksi. Studentske prakse koje vode naši developeri i developerke, testeri i testerice, ali i ostali, izvrsna su prilika za usavršavanje i proširivanje znanja u području koje te zanima. Zato prati naše objave na društvenim mrežama ili se već sada prijavi za sljedeći ciklus studentske developerske prakse!